KARLOVAC: SNIJEG -10° C SNIJEG

, 04.02.2012. Pratite nas preko RSS-a

Udruga Avadhuta - vijesti iz yatre
Udruga Avadhuta - vijesti iz svijeta
Udruga Avadhuta - zanimljivosti
Oglasi udruge Avadhuta

Udruga Avadhuta - zaslužne osobe

H.D.G. A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

H.D.G. A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

H.D.G. Bhakti Tirtha Swami

H.D.G. Bhakti Tirtha Swami

H.H. Radhanath Swami

H.H. Radhanath Swami

Od Vardara...

makedonija

Nakon završenih avantura po Albaniji uputili smo se prema Makedoniji, zemlji poznatoj i po jednom velikom vladaru. Tamo nas je dočekao, ni manje ni više, njegov imenjak - bhakta Aleksandar zvani Aco.

On nam je ljubazno i stručno, kao što mu profesija nalaže, pomogao oko smještaja te večeri. Kasnije nas je,  poput pravog turističkog vodiča u kratkim crticama informirao o povijesti ove zemlje. Takve informacije se često u propovijedanju pokažu vrlo korisnima.

Nakon uvida u trenutnu situaciju odlučili smo prenoćiti u jednom od kampova na Ohridskom jezeru. Bio je to jedan od starih kampova gdje kao da je vrijeme stalo. Glazba, atmosfera i smještaj vratili su nas 20 godina unazad. Sve u svemu zanimljivo iskustvo.

ohrid1

Večernji  i jutarnji Harinam svirali smo u Ohridu. Ulice su bile pretrpane turistima. Na jutarnjem Harinamu upoznali smo simpatičnog umjetnika Dimitrija iz Velesa koji nas je odlučio snimati svojom laptop kamerom.  Tu smo ponovo primijetili kako ljudi kad nas vide šuškaju: „Bandini, Bandini…!“. Saznali smo da je riječ o jednoj indijskoj seriji kroz koju se ljudi mogu upoznati sa ponešto indijske kulture. Zahvaljujući njoj,  jedna od lokalnih gospođa oduševljeno je izrazila želju da joj u njezinoj radnji pokažemo kako se oblači sari, što smo i učinili.

Nakon jutarnjeg Harinama, uzbuđeni i radosni uputili smo se u Skoplje gdje ćemo se susresti sa tamošnjim bhaktama i Njegovom Milošću Candramauli Maharajem. Bhakte u Skoplju su upravo kupili novi hram, malo udaljen od samog centra grada, ali zato je u mirnom okruženju i luksuznom uređenju.

skopje1

Večernji Harinam je uistinu bio izniman. Sveukupno  je sudjelovalo preko 30ak bhakta. Osim onih koji su sjedili i svirali, za nas je još ljepše bilo vidjeti one koji su entuzijastično plesali i svojim poletom „zarazili“ svakog prolaznika koji se približio tom krugu s drugih planeta.

skopje2

Posebice su nam srcu prirasle dvije mlade djevojke koje su plesale s nama cijeli Harinam, nosile vodu za bhakte kad nam je ponestalo i željno odlučile ostati s nama u kontaktu. Pri povratku u hram gdje ćemo prenoćiti djeca sa obližnjeg igrališta pozdravila su Maharaja uzvikujući: „Jaya Sri Krsna!“. 

strumica

Idući Harinam održao se u Strumici. Tamo smo stigli na njihov sajmeni dan kada je sve vrvilo razno raznim ljudima i automobilima. Ustvari, taj sajmeni dan je zbog praznika bio prebačen jedan dan unaprijed, taman kad smo mi stigli. Već i sam put od 3 sata do tog grada dao nam je naslutiti da se nešto sprema.

strumica2

Prvo ugodno iznenađenje bila je televizijska ekipa koja je napravila intervju o nama i našoj poruci. A drugo je bila zanimljiva ponuda gospodina Zorana zbog koje bismo svoje putovanje trebali produžiti za još jedan dan. Koja je to ponuda bila, možete saznati kroz par odlomaka.

Strumica je dosta udaljena od Skoplja i da nije bilo nevjerovatno ljubaznih bhakta Đoke i njegove žene Žak morali bi putovati natrag. Oni su nas ljubazno ugostili u svojoj kući gdje smo imali prilike ručati, malo odmoriti prije večernjeg harinama i prespavati. Naravno moramo spomenuti i nevjerovatno požrtvovnog Sanatan prabhua i njegovu ženu Sundari koji su nas sa svojim sinom Govindom doveli do Strumice, pokazali nam put do skrivenog imanja Đoke i njegove obitelji i tamo nevjerojatnom brzinom i spretnošću skuhali bogati ručak za nas 15. Nakon ručka iskoristili smo priliku i blizinu Grčke granice da nas nekoliko znatiželjnih na sat dva proviri preko i vidi kakvi su uvjeti za održavanje harinama u toj zemlji u nekoj od narednih turneja.

gevgelija

Večernji Harinami u Gevgeliji i jutarnji u Štipu bili su manjeg intenziteta što se posjećenosti tiče. No, svima nama jako je bilo drago biti u društvu Candramauli Maharaja. Zbog Njegovog prisustva sve se podiglo na jednu još duhovniju razinu. Čak su i lokalni prolaznici iskazali želju za sudjelovanjem.

stip2

Nakon Harinama u Štipu imali smo uistinu sladak doručak na obližnji klupicama u hladuTamo je naišao jedan čovjek u svom poslovnom automobilu donirajući nam paket mineralne vode i ledenog čaja.U zamjenu za to Maharaj je njemu dao lokalne slatkiše. Gospodin nam je pokazao  CD sa bhajanima koje sluša i ponudio svuju kuću da se odmorimo i održimo program. Nažalost, zbog nedostatka vremena nismo bili u mogućnosti ostvariti mu tu želju.

veles

Navečer smo bili u Velesu  za koji kažu da je jedan od ekonomski  najslabijih gradova Makedonije. Harinam smo održali u velikom parku ispunjenom vodoskocima. Mogli smo primijetiti veliku raznolikost narodnosti prisutnih u ovome gradu-Turci, Romi, Albanci, Makedonci, Hrvati… Iz početka je bilo teško definirati kako nas ljudi doživljavaju ali krajnji zaključak je bio da su prilično sramežljivi. Mnogo njih je bilo s nama od početka Harinama i tek na samom kraju su počeli prilaziti, postavljati pitanja i radosno tražiti fotografije sa nama.

Ponovno smo se u kasnim večernjim satima uputili prema Skoplju gdje ćemo prenočiti da bi ujutro krenuli u novu avanturu u Strumicu kod Gospodina Zorana kojeg smo vam gore već spomenuli. Dakle, nakon mnogo razmišljanja i dvojbi, na krajnju inicijativu Maharaja ipak smo odlučili produžiti našu turneju za još jedan dan da bi svirali na vjenčanju 40 parova na slapovima usred jedne od šuma i gorja toga grada. Tamo je u podnožju slapa bio pripremljen drveni podij na kojemu se održavalo pravoslavno vjenčanje nakon kojeg smo mi  imali yajnu pjevanja Svetog imena.

slap

Nakon toga spustili smo se u podnožje brda gdje gospodin Zoran ima svoju gostionicu i tamo smo odsvirali još jedan Harinam i opet krenuli prema Skoplju. Tamo smo nakon dugog dana i putovanja od kojih 6 sati stigli kasno uvečer, no unatoč tome večina bhakta je odlučila odsvirati još jedan večernji Harinam u Skoplju.

Ujutro smo spakirali stvari i prije povratka kući krenuli na posljednju avanturu, posjetu velikoj tržnici u Skoplju. Makedonija se pokazala kao nevjerovatno pristupačna i otvorena zemlja za propovijedanje. Gdje god smo išli ljudi su nas jako lijepo primili i bili su oduševljeni našim festivalom. Za kraj donosimo još jednu zgodu koja je zatvorila ovo nevjerovatno poglavlje propovijedanja u Makedoniji.

Skoplje je milijunski grad i nije lako naći tržnicu pa smo morali par puta stati i pitati lokalne ljude za smjer. Nakon par krivih usmjeravanja ponovo stajemo da pitamo za pravi smjer. Naljećemo na jako ljubaznog gospodina koji je vrlo entuzijastičan da nam pomogne, već zna za bhakte, puno puta je sa njima surađivao i spremno ulazi u kombi kako bi se vozio sa nama i vodio nas gdje god treba. Nismo ni svjesni koju čast imamo sve dok nam se gospodin ne predstavi, on je Garo Tavitjan, legendarni bubnjar još legendarnije grupe Leb i Sol. I tako gospodin Garo zaboravlja na sve svoje planove i potpuno se posvećuje nama i našim potrebama. Nakon što ga prošetali po cijeloj tržnici i nakon što smo pronašli sve što smo tražili završavamo u profesionalnom studiju gospodina Gare. Dva naša člana, inače nekada svirači u raznim bendovima, imaju nevjerovatnu priliku prisjetiti se kako je to bilo nekada... jedan uzima bas gitaru a drugi sjeda za bubnjeve i nakon par probnih udaraca počinje stari dobar hit "Razlike". Bilo je to nevjerovatno iskustvo, i za njih a i za publiku. Nije niti našem domaćinu svejedno pa i sam sjeda prvo za klavijature pa onda i za bubnjeve. Nitko se ne može mjeriti sa njegovom spretnošću i uigranim potezima. Oduševljeni smo. Nakon svega moramo se rastati. Bilo je to zanimljivo jutro. Garo uzima naše podatke i želi da sljedeće godine dogovorimo velike nastupe sa poznatim licima Makedonske estrade.

Time smo završili sve planirano i neplanirano u Makedoniji i htjeli bi se od srca zahvaliti svim bhaktama koji su nam u tome pomogli od dočeka, organizacije, smještaja, kuhanja, podrške,ohrabrenja i svega ostalog.

Preostala nam je još samo jedna avantura-povratak u Hrvatsku. To je bio takav put o kojemu bi se mogao i roman napisati. Najvažnije je vjerovatno to da smo se vratili živi. Najveća uzbuđenja doživjeli smo na planinskim cestama Albanije spuštajući se sa 1700m nadmorske visine, gdje nema branika i gdje je svaki kilometar neka nadgrobna ploča uz put. Te kasnije na cesti bez svjetla i tragova života sa ogromnim kamionima koji nam prilaze ususret. I ta cesta većinu puta nije ni bila cesta, već  nakupine cementa i šodera koje kao da je neko modelirao poput glinamola i onda zalio asfaltom. Taj dio puta trajao je oko 13 sati.

Sve u svemu, stigli smo u Dubrovnik oko 4 sata ujutro, odspavali malo i sa inspirativnim jutarnjim programom u stanu Anite Mataji ispratili Maharaja na avion i uputili se prema Murteru i  posljednjem jutarnjem Harinamu  ove ljetne sezone u dobro nam poznatom Šibeniku.

U Karlovcu su nas sa ukusnom večerom i dragošću dočekali naši stari, dobri prijatelji Gauranga Narayan, njegova žena Marina i sin Vrindavan. Hvala vam.

Galerije slika sa putovanja po Makedoniji možete vidjeti ovdje galerija1 i ovdje galerija2.

Uredio/la: Mahima-mayi dd

ArhivaKomentari (0) |