KARLOVAC: SNIJEG -8° C SNIJEG

, 07.02.2012. Pratite nas preko RSS-a

Udruga Avadhuta - vijesti iz yatre
Udruga Avadhuta - vijesti iz svijeta
Udruga Avadhuta - zanimljivosti
Oglasi udruge Avadhuta

Udruga Avadhuta - zaslužne osobe

H.D.G. A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

H.D.G. A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

H.D.G. Bhakti Tirtha Swami

H.D.G. Bhakti Tirtha Swami

H.H. Radhanath Swami

H.H. Radhanath Swami

Ples i pjesma po Crnoj Gori

montenegro

Nakon što smo proputovali čitavu hrvatsku obalu, naša želja za pjevanjem i dijeljenjem svetog imena se samo povećala tako da smo morali krenuti dalje u nove avanture.

U subotu navečer 21.08. zaputili smo za Crnu Goru. Plan je bio da u Herceg Novom odsviramo harinam i onda se ponovo vratimo u Hrvatsku u kamp mataji Gokula Lile, a onda se sutradan ujutro ponovo vraćamo u Crnu Goru. Prije godinu dana kada smo prvi puta išli u harinam u Herceg Novi na samoj granici imali smo dosta „pročišćenja“. Carinici su bili začuđeni našom čudnom pojavom obrijanih glava i lepršave šarene odjeće,te su odlučili da provjere sve naše dokumente dozvole itd.  u toj procedure izgubili smo najmanje jedan sat. Putujući tamo i ove godine smo psihički bili spremni na takav doček. No ovoga puta situacija je bila sasvim drugačija. Carinici su bili jako ljubazni i brzi i još službeni nismo ni ušli u zemlju a već smo počeli dijeliti sveto ime. Momak koji je pregledavao naše dokumente zanimao se za našu muziku te je odmah dao par eura i mi smo mu dali muzički CD. Svi smo bili jako iznenađeni ovim pozitivnim iskustvom (budući da smo očekivali nešto drugačije gostoprimstvo), te smo to sve shvatili kao povoljan znak koji nam šalje Krišna. Kasnije smo raspravljali kako je moćno Krišnino ime i kako se samo radi jedne prošlogodišnje yajne pjevanja svetog imena može promijeniti i pročistiti cijela atmosfera.

hercegnovi1

Oko devet sati našli smo jedno jako prometno mjesto gdje prolaze i jako puno turista. To mjesto je bilo pokraj jednog restorana te smo se dogovorili sa šefom tog restorana da odsviramo svoje ali „Što brže to bolje, gubim mušterije radi vašeg sviranja!“ rekao nam je nevoljko. Čim smo započeli pjevati veliki broj ljudi se je skupio u tolikom broju da gradski vlakić koji prevozi turiste nije mogao proći.

hercegnovi2

Podijelili smo dosta knjiga i upoznali dosta zainteresiranih i finih ljudi. Nakon harinama šef restorana nas je zamolio da ponovo dođemo svirati sutra i da se možemo koristiti ovom lokacijom ispred njegovog restorana kada god želimo. Na žalost morali smo odbiti njegovu ponudu te smo krenuli natrag u Hrvatsku. Na granici smo naišli na dugi red u kojem smo morali dugo čekati tako da smo na spavanje krenuli tek oko 2 sata u noći.

Sutradan kada smo se probudili, odmantrali smo krugove skuhali ručak te se pozdravili sa bhaktama i krenuli na put „bez povratka“ koji će trajati desetak dana. Ovog puta smo imali probleme na našem graničnom prijelazu. Naime, za jednim od naših članova izdana je potjernica radi neplaćenog duga nepropisnog parkiranja osobnog automobila u Karlovcu. Čuvši tu vijest neki od naših članova htjeli su ga odmah isporučiti nadajući se da u takvom aranžmanu postoji i neka nagrada. Nažalost nagrade nije bilo ali nakon podužeg razgovora i komuniciranjem sa plavim autoritetima u Karlovcu, zaključak je bio da je to sve zabuna te su nas ubrzo pustili da krenemo dalje.

budva1

Od same granice do Budve, gdje smo svirali večernji harinam ima dosta vožnje tako da smo počeli svirati tek poslije deset sati navečer. Unatoč tome bilo je jako puno ljudi i harinam je bio jako ekstatičan. Puno ljudi nikada prije nisu vidjeli ni čuli o nama tako da je bilo jako puno zainteresiranih ljudi sa bezbroj pitanja. Tu smo isto tako podijelili jako puno raznih vrsta kolačića koje su pripremile matajis iz Dubrovnika.

budva2

Ljudi su bili oduševljeni sa svime. Negdje oko 23:30 završili smo harinam te krenuli u novu avanturu traženja smještaja.

Ovog puta ovisili samo potpuno o Krišni. Nakon poduže vožnje naišli smo na kamp te smo odlučili izvidjeti kakva je situacija. Na recepciji nije bilo nikoga te smo odlučili ući pošto je već bilo kasno i sutradan se dogovoriti o cijeni smještaja. Na brzinu smo podigli šatore i čvrsto zaspali kako u šatoru tako i u automobilima. Sutradan ujutro bili smo glavna atrakcija u kampu. Svi su bili ugodno iznenađeni sa novim gostima a pogotovo naši najbliži susjedi koji su skuhali kavu za cijelu obitelj, te sjeli i gledali nas kao da gledaju televiziju. To je bio prvi povijesni vaišnavski reality show. Naravno imali su što i vidjeti. Radi njihove iskrene znatiželje bhakte su im ponudili ekspresni „bhakta class“. Tu su iz prve ruke bili upoznati sa raznovrsnim baratanjem sa mokrim gamshama i kopenom, te su isto tako imali ubrzani tečaj oblačenja dhotija i stavljanja tilaka. Kasnije smo upoznali gospođu koja je bila odgovorna za cijeli kamp i ona nije htijela prihvatiti nikakav novac od nas. „Ja sam počašćena i sretna da ste izabrali moj kamp, molim vas da dođete i sljedeće godine!!!“ Naravno u zamjenu za njenu srdačnost mi smo joj poklonili razne poklone poput CD-a, knjiga i ogrlica koje je sa oduševljenjem prihvatila.

bar1

Sljedeća destinacija je bio Bar gdje smo svirali jutarnji harinam. Budući da u gradu nije bilo previše ljudi odlučili smo otići na plažu jer je to mjesto gdje se svi nalaze tokom dana. Harinam je bio totalna ekstaza. Prolaznici su sjeli na rub pločnika te su pljeskali i pjevali sa nama.

bar2

U tom harinamu smo podijelili  11 knjiga i upoznali jednu jako finu obitelj koja je jako zainteresirana za svjesnost Krišne. Bili su toliko oduševljeni da su obećali da će doći na večernji harinam u Ulcinj.

Poslije harinama ponovo smo trebali naći smještaj za spavanje te smo krenuli u potragu. Ulcinj je mjesto sa jako razvijenim turizmom pošto ima jako dugu pješčanu plažu od dvanaest kilometara. Ovdje je više od 80% albanskog stanovništva tako da smo se malo po malo počeli pripremati za avanturu u Albaniji. Ubrzo smo našli jedan fini kamp u koji smo se smjestili. Nakon brzog ručka odlučili smo da vidimo tu dugu plažu koja je bila udaljena samo 500 metara od našeg kampa. Čim smo stigli na plažu svi su pomislili na jedno „Jagantha Puri“. Beskrajno duga pješčana plaža sa otvorenim morem budila je transcendentalne osjećaje bhakta prema svetom mjestu na obali Bengalskog zaljeva. Nakon kraćeg kupanja shvatili smo da nedostaju visoki valovi i maha prasadam koji se časti prilikom sušenja na obali da bi upotpunili ovaj transcendentalni sentiment u odvojenosti od tog svetog mjesta, te smo odlučili krenuti u harinam kako bi se ponovo našli u svetome mjestu.

ulcinj1

Negdje oko 9 sati postavili smo scenu u jednoj od najprometnijih ulica u Ulcinju te smo počeli svirati. Stotine i stotine ljudi nas je stalno okruživalo. Blicevi fotoaparata su nas neprestano osvjetljavali dok smo mi neumorno pjevali, svirali i plesali. Bhakte su kasnije zaključili da je ovo bio sigurno najbolji harinam koji smo održali ove godine. Na tom harinamu smo podijelili prvu knjigu na albanskom jeziku Isopanisadu i dosta albanskih časopisa budući da je bilo jako puno ljudi koji govore taj jezik.

ulcinj2

Isto tako došla je i obitelj iz koje smo upoznali na jutarnjem harinamu u Baru, te su bili još više pitanja budući da su čitali knjige koje smo ima dali. Oko dvanaest sati vratili smo se potpuno isrpljeni u kamp gdje smo prenočili i sutradan ujutro krenuli u Albaniju. Kako je bilo u Albaniji možete pročitati ovdje.

Slike iz Crne Gore možete pogledati ovdje.

Uredio/la: Syama Rasa das

ArhivaKomentari (0) |