
Pozdrav iz Murtera! Na jednom od najljepših otoka na Jadranu skupljamo dojmove posljednja 2 dana i pokušavamo vam predočiti kakve sve prekrasne dimenzije možete doživjeti ako dajete sebi i drugima mogućnost da duhovno napreduju.
Nakon avanture na Ugljanu i Pašmanu, nastavili smo turneju prekrasnim Harinamom na Kalelargi u Zadru. Ovo je bio najveći Harinam na trećem dijelu turneje i zadarska ekipa bhakta se ponovo pokazala u jako lijepom svijetlu. Uvijek nas jako komforno smjeste, potrude se da nas lijepo ugoste, te uz svakodnevne obaveze nađu vremena da odu s nama u Harinam. Po još jednoj stvari je važan ovaj Harinam, a to je da su prvi puta nakon 7 godina od kada sviramo u Zadru, gradske vlasti bile sretne što smo i njihovom gradu i bez problema nam izdale dozvolu (do sada je uvijek bila teška borba s njima). Ove godine je Acyutananda prabhu napravio veliku stvar približivši se Gradu Zadru i što je ostvario jako fin dojam, sva slava prabhu!
Navečer smo nastupili u Viru, jednom od rijetkih otoka na kojem još nismo svirali. Podaci kažu da se tamo trenutno nalazi oko 80 000 turista i kao da su se svi tu večer sjatili u centar. Nakon kratkih peripetija i traženja dobre lokacije, napokon smo se smjestili na trgu pred općinom i počeli show. Ponovo su s nama bile Maja i Nera, pojačanje iz Zadra. Harinam je trajao nekih 2,5 sati i u nijednom trenutku oko nas nije bilo manje od 100 ljudi, a na valove je bilo i po 300-tinjak gledatelja. Na tom trgiću su bile i klupice pa su ljudi mogli sjesti i pratiti Festival. Neki su čak prosjedili čitav Harinam, i nakon 2 i pol sata odlazili sretni s osmijehom od uha do uha. Za nas je Vir, uz Bihać, otkriće trećeg dijela turneje.
Nakon Harinama se desila jedna zanimljiva situacija. Na ulaznim vratima bh Robija su stavili neki novi oblik digitalne brave sa šifrom i koliko god puta mi ukucali pravilnu šifru, vrata se nisu otvarala. Ne bi bilo problema da već nije prošla ponoć i svi u zgradi su spavali, pa smo pokušali sve načine da dođemo do drugog kata, ali bezuspješno. Na kraju se grupa djevojčica ponudila da nam pomogne. Mi smo mislili da nekog poznaju u ulazu, ali na naše iznenađenje one su samo počele zvoniti po svim zvonima. Međutim - ništa, bez odgovora i paljenja svjetla. Ipak, nakon par minuta pojavila se neka starija gospođa, pošteno nas ismeširala i otvorila nam vrata. Legli smo poslije 1 sat.
Slijedeće jutro smo stigli u Šibenik, mjesto za najljepše jutarnje Hariname u ovom dijelu Europe. I makar smo počeli Harinam tek poslije 10, ponovo je taj Grad dokazao svoju reputaciju, rijeke ljudi su se slijevale prema tržnici, zastajkivali, ispitivali, pljeskali, pjevali, ubacivali donacije...Predivan uvod za naš posjet ovog prosinca, kada ćemo tamo doći dijeliti knjige za Srila Prabhupada maraton.
Nakon Harinama, krenuli smo na Murter, gdje smo se napokon (prvi puta) okupali i malo odmorili. Posjetio nas je i naš prijatelj iz Šibenika Domagoj (ljubitelj našeg specijaliteta – sira i vrhnja), s kojim smo proveli jako lijepo popodne. Navečer smo svirali u simpatičnom Pirovcu, malom mjestu, sa malom rivom i sa malim sjedalištem za gledatelje. Bilo je jako lijepo, Adbhuta i Mahima su plesale sa djevojčicama iz Albanije, što smo shvatili kao povoljan znak za budući posjet toj zemlji.
Uredio/la: Dasaratha Suta das.